ADAPTABILNOST NEKIH NJEMAČKIH I MAĐARSKIH SORATA KRUMPIRA NA RAZLIČITIM LOKACIJAMA U HRVATSKOJ
Marko JOSIPOVIĆ1, Noyan KUSMAN2, Ivan BRKIĆ1, Josip KOVAČEVIĆ1, Darko KOLAR1, Burcu KUSMAN2
1Poljoprivredni institut Osijek, Južno predgradje 17, 31 000 Osijek, Hrvatska (kontakt e-mail: Marko.Josipovic@poljinos.hr)
2Znanstveni i stručni konzultant za krumpir, Turkey
Uvod
"Fenotip pojedine biljke je posljedica (ili rezultat) interakcije genotipa i okoline u kojoj se nalazi". Urodi u pokusima na pojedinim lokalitetima su "mreže" pomoću kojih se ispitivani kultivari obično procjenjuju za dobivanje preporuka za pojedini genotip. Poboljšana adaptabilnost i stabilnost uroda mogu proizaći iz dugogodišnje pravilno određene strategije križanja, ali i u kratkom roku pri pravilnom izboru kultivara (domaćih ili stranih, tradicionalnih ili kreiranih u javnim ili privatnim ustanovama). Idealno je, da odluke u vezi sa strategijom križanja i kultivara budu temeljene na znanstvenim spoznajama o biljnom materijalu i njegovom odnosu prema uvjetima uzgoja za ciljano (određeno) područje.
Ciljevi stabilnosti uroda za programe oplemenjivanja mogu biti definirani iz regionalnih pokusa procjenjenih komponentama varijance za ciljano područje (široko adaptabilni). Odabrani cilj stabilnosti uroda za programe oplemenjivanja može biti definiran iz regionalnih pokusa kroz procjenu komponenti varijance za ciljano područje (široko adaptabilni) ili pojedinačni sub regionalni (specifični). Izabrani kultivar treba biti najpogodniji za lokalne uvjete, dakle, to ne postaje ograničavajući čimbenik proizvodnje.
Od tri komponente fenotipske varijabilnosti (G, O i interakcija G x O), najveća pozornost je dana učinku genotipa. Postoje brojne metode koje se koriste za određivanje stabilnosti kultivara. Eberhard i Russel (1966), Perkins i Jinks (1968), Shukla (1972), and Francis and Kannenberg (1978) su najviše koristili četiri metode. Eberhart i Russell koristili su "b", Perkins-Jinks koristili su "B" pokazatelje, Eberhart i Russell koristili su "sd2" i Shukla "s2" u svojim metodama.
Materijal i metode
Na Poljoprivrednom institutu Osijek realizira se project Adaptabilnosti sorti krumpira, koji uključuje devet njemačkih sorti (Arnika, Arosa, Baltica, Granola, Rosara, Veloks, Flavia, Princess i Satina), dobivenih od firme Solana Agrar Ltd. i četiri mađarske sorte (Hoppehely, Goliath, Lillia i Szaszsoroszep-Rioja) dobivenih od Poljoprivrednog Instituta Keszthely i jedne domaće sorte (Lički žuti) koju je Poljoprivredni institut Osijek dobio sa područja općine Brinje. Kultivari su posijani u Brinju (Pavlovići), Varaždinu (Domitrovec), Velikoj Kopanici i Osijeku, na četiri lokaliteta u Hrvatskoj. Pokusi u Brinju i Kopanici su uzgajani bez navodnjavanja, a u Varaždinu i Osijeku je primjenjeno dopunsko navodnjavanje. U Varaždinu su korišteni obroci navodnjavanja 30 mm (5 x 30 m = 150 mm), a u Osijeku 40 mm (5 x 40 mm = 200 mm).
Pokusi su postavljeni na obiteljskim gospodarstvima na svim lokacijama osim u Osijeku gdje je pokus postavljen na Poljoprivrednom institutu Osijek. Na obiteljskim gospodarstvima je primjenjena njihova agrotehnika proizvodnje krumpira. Sorte i kultivari bili su procijenjeni u ovom radu. Sorte su bile procjenjene na urod, komponente uroda i neka agronomska i svojstva gomolja na različitim lokacijama. Analizirana je stabilnost svojstava sorti po lokalitetima prema značajnošću interakcija sorte i lokaliteta.
Rezultati i rasprava
Mađarski kultivari bili su prinosniji i tolerantniji na stresne, sušne uvjete na pokusima bez navodnjavanja, ali nasuprot tomu, govoreći o prednosti, Lilla je čini se prilično osjetljiva na prašnu krastavost. Među ranim njemačkim sortama Arosa i Princess bile su vrlo dobre na gotovo svim lokacijama. Veloks kao najranija sorta, nije bila visoko rodna prema drugim srednje ranim i srednje kasnim sortama., ali zbog mogućnosti vrlo rane berbe (80 dana nakon sadnje) omogućava raniju prisutnost na tržištu prema drugim sortama. Postignuti urodi kultivara i tržišna svojstva gomolja bili su najbolja u Osijeku. Iako su urodi pojedinih kultivara bili najmanji u Brinju, razmatrajući jasno nižu cijenu koštanja proizvodnje i prema svojstvima domaće sorte (Lički žuti) mnoge nove sorte su bolje. Bolji urod gotovo svih sorti u pokusu na navedenom području prema Ličkom žutom, vrlo vjerojatno je uzrokovano boljom kakvoćom sadnog materijala drugih sorti.
Zbog veće razine agronomske struke i postojećih manjih izvora kontaminiranosti koji su bili promatrani tijekom vegetacije može se prosuditi iz rezultata pokusa u Osijeku, da je taj lokalitet vrlo povoljan za sjemensku proizvodnju posebno u prvim stadijima programa.

Grafikon 1. Prosječni urod krumpira, kg/ha, sa svih lokaliteta 2003 godine
Tablica 1. Korelacije nekih svojstava i komponenti uroda
| Broj dana do nicanja | Broj biljaka po parcelici | Broj stabljika po biljci | Broj gomolja po stabljici |
Broj dana do nicanja | | | | |
Broj biljaka po parcelici | ,137* | | | |
Broj stabljika po biljci | ,280** | ,269** | | |
Broj gomolja po stabljici | -,297** | -,231** | -,437** | |
Prosječna masa gomolja | -,357** | ,018* | -,176** | ,059** |
Urod kg/ha | -,414** | ,140* | -,072** | ,634** |
*Značajnost korelacije pri 0.05 razini;**Značajnost korelacije pri 0.01 razini
Literatura
A"SAS" program for computing genotype x environment stability statistics, Mohammed Ali Hussein, Asmund Bjornstad and A.H. Aastveit, Agronomy Journal 92:454-459
Interpreting Treatment x Environment Interaction in Agronomy Trials Mateo Vargas, Jose Crossa, Fred van Eeuwijk, Kenneth D. Sayre and Matthew P. Reynolds, Agronomy Journal 93:949-960
Solanum tuberosum L., Solanaceae Potato Source: James A. Duke. 1983. Handbook of Energy Crops.
|