Luk (Allium cepa)
Luk se upotrebljava kao ˝mladi˝ luk, kao sirovi i kao dozreli luk u glavicama, koji se može jesti i kao sirovi (salate) ili se upotrebljava u kuhanim jelima. Energetska vrijednost mu se kreće od 180 kJ/100 g kod mladog, pa do 1400 kJ/100 g kod zrelih glavica. Od hranjivih sastojaka sadržava najviše ugljikohidrata. No ono što je u luku najvrednije kako u prehrambenom, tako i u ljekovitom smislu, sadržaj je mineralnih sastojaka i vitamina. Od mineralnih tvari najviše ima kalija i sumpora te mnogo oligo- i mikroelemenata. Od ljekovitih sastojaka najvažniji su glikozidi, koji mu daju karakterističan miris i jedan biljni hormon, sličan inzulinu.
Luk se uzgaja uglavnom sađenjem lučica, no u posljednje vrijeme sve se češće gaji sijanjem. Time se povećava urod, a i takav luk je otporniji i zdraviji od onoga dobivenim iz lučica. Za takovu proizvodnju je najpovoljnije pelirano sjeme, a za postizanje visokih prinosa potrebno je i redovito zalijevane.
Važna je i priprema zemljišta. Ne smije se gnojiti stajnjakom, nego u pripremi sa 8 kg/100 m2 NPK (7:20:30) a za dohranu 2 kg/100 m2 KAN-a.
Za sijanje su najpovoljnije holandske sorte: ˝Daytona˝, ˝Tamara˝, ˝Centurion˝, ˝Stacato¨ i ¨Legio˝.
Holandski žuti: Sije se po mogućnosti u februaru jer u tom slučaju do jeseni urodi normalnim lukom. Sije se u redove razmaka 30 cm. Kada iznikne treba ga prorijediti ili presaditi na 15 cm. Traži laku humusnu zemlju, koja nije gnojena stajnjakom. Vrlo dobar!
|